Magnezij

1.Zanemareni mineral, bez kojeg ne možemo živjeti

2.Magnezij je moćan detoksikator

3.Manjak magnezija kod propadanja zubi i osteoporoze

4.Izvori magnezija iz hrane

5.Strategije nadopune magnezijem

6.Karika koja nedostaje?

7.Prehrambeni izvori magnezija

8.Udio magnezija u mlijeku

9.Nadoknađivanje manjka magnezija može biti zamršeno

h2 style=”text-align: left;”>

Zanemareni mineral, bez kojeg ne možemo živjeti

Magnezij

Magnezij je zemnoalkalijski metal, osmi najzastupljeniji mineral nađen u Zemljinoj kori. Zbog lake
topljivosti u vodi magnezij je treći najzastupljeniji mineral u morskoj vodi, nakon natrija i klorida.
U ljudskom je tijelu magnezij, prema masi, jedanaesti najobilniji element – ima ga otprilike 57
grama. Najveći dio magnezija sadržanog u tijelu nađen je u kosturu i zubima – najmanje 60 do 65
posto ukupne količine. Gotovo čitava preostala količina nalazi se u mišićnim tkivima i stanicama
dok je samo jedan posto sadržan u krvi.
Teško je pretjerati u pridavanju važnosti ionima magnezija za svaki oblik života kao i za cjelokupno
optimalno zdravlje. Magnezij je potreban kako bi dao „iskru života“ metaboličkim funkcijama koje
sudjeluju u stvaranju energije i njenom prijenosu (prijenos ATP-a, osnovne energetske valute tijela),
te pri stvaranju bjelančevina – te kemije života nukleinskih kiselina – RNK i DNK, u svim
poznatim živim organizmima. Kod biljaka se ion magnezija nalazi u središtu svake molekule
klorofila, važne za proizvodnju energije od Sunčeve svjetlosti. Magnezij je prijeko potreban
element i za životinje i za biljke i uključen je u doslovno stotine enzimskih reakcija koje utječu na
gotovo sve životne pojave.
Svaka pojedina stanica ljudskog tijela zahtijeva dovoljno magnezija jer u suprotnom propada.
Čvrste kosti i zubi, uravnoteženi hormoni, zdrav živčani i kardiovaskularni sustav, dobro
funkcioniranje detoksifikacijskih puteva i još puno toga ovisi o dostatnoj količini magnezija u
stanicama. Meka tkiva koja sadrže najveće koncentracije magnezija u tijelu uključuju mozak i srce
– dva organa koja stvaraju veliku električnu aktivnost te koji mogu biti osobito osjetljivi na
nedostatak magnezija.
Magnezij djeluje usklađeno s kalcijem pri upravljanju električnim impulsima u stanici –
koncentracija magnezija u zdravoj je stanici deset tisuća puta veća od one kalcija, te postoje važni
razlozi za ovu zaštitnu mjeru. Stanični kanali kalcija dozvoljavaju tom mineralu ulazak u stanicu
samo toliko dugo koliko je potrebno za provođenje impulsa; u trenutku kada je njegov zadatak
ispunjen, magnezij ga odmah izvodi van. Ovaj je oprez potreban kako bi se spriječilo nakupljanje
kalcija u stanici, što bi moglo uzrokovati opasnu prekomjernu neuravnoteženost, kalcifikaciju,
staničnu disfunkciju, pa čak i staničnu smrt. Kada u stanicu zbog manjka magnezija uđe višak
kalcija stezanje mišića se predugo podržava pa u blažim slučajevima trpimo primjerice trzaje i
grčeve,. Kada nedostatak magnezija postane kroničan, patimo od simptoma srčane bolesti, kao što
je angina pectoris, hipertenzija i aritmija ili napadaja i grčeva karakterističnih za astmu, migrenu ili
bolne menstrualne grčeve.
Magnezij djeluje kao prirodna barijera kalcijevog kanala i odgovoran je – za opuštanje – nasuprot
kalcijevu učinku stezanja. Prema tome, magnezij je iznimno važan za zdravo funkcioniranje našeg
parasimpatičkog živčanog sustava. Može biti teško povjerovati, ali naše je tijelo zapravo prije
konstruirano za djelovanje u pretežito mirnom, opuštenom parasimpatičkom stanju, nego u stanju u
kojem je lupanje srca te prezamorenost stresom i adrenalinom dominantan režim simpatičkog
živčanog sustava, što je u današnjici u velikoj mjeri konstanta za mnoge od nas koja crpi velike
količine magnezija.
Magnezij je važan za toliko mnogo vitalnih tjelesnih funkcija, a njegov je manjak upleten u toliko
mnogo bolesti da su istraživači magneziju više puta pripisali čudotvornost zbog njegove moći u
otklanjanju ili poboljšanju brojnih poremećaja. Trenutno, popis poremećaja koji imaju izravnu i
potvrđenu vezu s kroničnim i akutnim nedostatkom magnezija je dugačak te uključuje mnoge
bolesti čije se ustaljeno medicinsko liječenje obično ne usmjerava na manjak magnezija (vidi
ispod). Ovo će istraživanje otkriti daljnje poveznice između nedostatka magnezija i drugih bolesti.
Manjak magnezija je endemičan
Nažalost, teško je pouzdano opskrbiti tijelo dostatnom količinom magnezija, čak i dobro
uravnoteženom, cjelovitom prehranom. Prije svega, moderni poljoprivredni postupci podupiru opću
uporabu NPK gnojiva (dušik, fosfor i kalij). I kalij i fosfor predstavljaju suparnike magneziju u tlu
te na vapnenastim tlima stvaraju razmjerni manjak magnezija (prisutni magnezij je vezan i stoga,
nedostupan usjevima). Na pješčanim ili glinastim tlima koja su blago kisela često postoji stvarni
manjak magnezija jer se magnezij ispire iz tla i zbog toga je također nedostupan usjevu. Ovo se
otjecanje događa i kao posljedica kiselih kiša. Magnezij je zapravo jedan od najiscrpljenijih
minerala u obradivim tlima. Kao sol na ranu, neprekidno nam se uvode nove hibridne biljke koje su
uzgojene kako bi preživjele na tim mineralno iscrpljenim tlima. Naravno, kada životinje ili ljudi
jedu mineralima siromašne plodove, to će prije ili kasnije uzrokovati bolest. Iako bi s aspekta
hranjivosti organski uzgojeni usjevi trebali biti bolji ulog, to nije uvijek tako a dok ne saznate kako
vaš farmer nadoknađuje minerale na svojim poljima, plaćate vlastitim zdravljem.
„Da li znate da danas većina nas pati od određenih opasnih nedostataka u prehrani koje se ne može
ukloniti sve dok se iscrpljena tla s kojih naša hrana potječe u potpunosti mineralno ne uravnoteže?
Uznemirujuća je činjenica da nas hrana (voće, povrće, žitarice) koju se u ovom trenutku uzgaja na
milijunima jutara zemlje a koja više ne sadrži dovoljno pojedinih minerala izgladnjuje – neovisno o
tome koliko je pojedemo. Istina je da se naše namirnice vrijednosno silno razlikuju te neke od njih,
kao hrana, nisu vrijedne konzumiranja.“ Ove upozoravajuće riječi potječu iz senatskog dokumenta
br. 264 s druge sjednice 74. zasjedanja iz 1936. Uistinu je otrežnjujuće doznati da je pad mineralne
ravnoteže tla bio predmet ozbiljne nacionalne zabrinutosti prije više od sedamdeset godina, te da je
taj manjak imao utjecaj na nas – u međuvremenu postepeno bivajući gorim – još od naraštaja naših
djedova.
Magnezij i ostale hranjive tvari smanjuju se ili gube iz ploda nakon žetve rukovanjem, hlađenjem,
prijevozom i skladištenjem čak i ako se svi ovi koraci „pravilno“ provedu. Višednevnim
pohranjivanjem proizvoda u hladnjaku nakon kupovine nastavlja se gubitak hranjivih tvari neovisno
o tome potječe li proizvod iz supermarketa ili s obližnje tržnice.
Prerada namirnica kao što su lisnato zeleno povrće, orašasti plodovi, sjemenke i cjelovite žitarice
uzrokuje golemi gubitak magnezija premda su u pravilu njegov vrlo dobar izvor. Najveća količina
magnezija iz žitarica – koja se nalazi u mekinjama i klicama – gubi se u procesu mljevenja
cjelovitih žitarica radi bijelog brašna, koje se gotovo isključivo koristi u stotinama beživotnih
prerađenih prehrambenih artikala. Kada pržimo orašaste plodove i sjemenke ili ekstrahiramo
njihova ulja, magnezij se gubi. Kuhanje zelenog povrća uzrokuje izdvajanje zaliha magnezija u
vodu za kuhanje bez obzira na njihovo obilje. Namirnice su podložne gubiti manje kalcija nego
magnezija navedenim postupcima obrade, što doprinosi zabrinjavajućem prehrambenom
preopterećenju kalcijem, o čemu ćemo uskoro govoriti.
Fluor iz pitke vode veže se s magnezijem čime se stvara gotovo netopljiv mineralni spoj koji
završava pohranjen u kostima gdje njegova krhkost povećava rizik prijeloma. Voda bi zapravo
mogla biti izvrstan izvor magnezija – kada bi potjecala iz dubokih bunara na čijem je izvoru
prisutan magnezij ili iz ledenjačkih potoka koji su bogati mineralima. Gradski izvori vode za piće
obično potječu iz površinskih voda, kao što su rijeke i potoci koje imaju nisku količinu magnezija.
Čak i mnoge boce mineralne vode imaju prilično nisku količinu magnezija ili imaju vrlo visoku
koncentraciju kalcija, ili oboje.
Prehrana prerađenim, sintetičkim namirnicama, visoki udio šećera, alkohol i gazirana pića, svaki
zasebno „rasipaju“ magnezij pošto je za metabolizam i detoksikaciju od tih većinom umjetnih
namirnica potrebno puno magnezija. Prema dr. Natashi Campbell-McBride, tijelu treba najmanje
dvadeset i osam molekula magnezija da bi preradilo jednu molekulu glukoze. Fosfati u gaziranim
pićima i prerađenom mesu (narescima i hrenovkama) spajaju se s magnezijem čime nastaje netopivi
magnezij-fosfat koji je tijelu neupotrebljiv.
I tanini i oksalati i fitinska kiselina, svaki pojedinačno, spajaju s magnezijem čineći ga nedostupnim
tijelu ukoliko se pri pripremi hrane posebno ne pripazi na neutraliziranje nekih od spomenutih
sastojaka. Zanimljivo je spomenuti da namirnice koje općenito sadrže magnezij (uz pretpostavku da
su uzgojene na tlu bogatom mineralima) također sadrže i mnogo ovih antinutrijenata kao što su
špinat (oksalati) i cjelovite žitarice (fitati).
Mnogi često propisivani farmaceutski lijekovi poticanjem mokrenja uzrokuju gubitak magnezija u
tijelu, kao što su diuretici za hipertenziju; kontracepcijske pilule; inzulin; digitalis; tetraciklin i neki
drugi antibiotici; te kortikosteroidi i bronhodilatori za astmu. Gubljenjem magnezija svaki simptom
koji navedeni lijekovi „liječe“ s vremenom postaje teži.
Korištenje dodataka željeza ometa apsorpciju magnezija. Ako uzimate dodatke kalcija, vaša potreba
za magnezijem raste i štoviše, kalcij neće biti pravilno apsorbiran niti probavljen ako nedostaje
odgovarajuća količina magnezija te će uglavnom završiti opasno pohranjen u mekim tkivima.
Magnezij je odgovoran za pretvorbu vitamina D u aktivni oblik koji dozvoljava apsorpciju kalcija te
također upravlja otpremom kalcija do čvrstih tkiva gdje i pripada. Laktoza je još jedna prepreka
apsorpciji magnezija (mlijeko prije svega nije dobar izvor tog minerala), zajedno s viškom kalija,
fosfora i natrija.
Duševni i fizički stres i pripadajuća neprekidna proizvodnja adrenalina brzo iscrpe magnezij pošto
adrenalin utječe na srčani ritam, krvni tlak, suženje krvnih žila i mišićnu kontrakciju – funkcije koje
zahtijevaju stalne zalihe magnezija za rad bez teškoća. Živčani sustav ovisi o dostatnoj količini
magnezija zbog njegovog umirujućeg djelovanja, uključujući miran san. Usput rečeno,
hibernirajuće životinje održavaju vrlo visoke zalihe magnezija. Manjak magnezija ubrzat će
začarani krug te proširiti učinke kroničnog stresa što dovodi do daljnje anksioznosti, razdražljivosti,
umora i nesanice – mnogih simptoma adrenalinske iscrpljenosti – kao i do povišenog krvnog tlaka i
srčanih bolova – simptoma srčane bolesti.
Depresija je također povezana sa stresom i manjkom magnezija. Za ravnotežu otpuštanja i
prihvaćanja serotonina, hormona „zadovoljstva“, iz moždanih stanica potreban je magnezij. Samo
kada su prisutne dostatne zalihe magnezija možemo uživati duševnu i emocionalnu uravnoteženost.
Zbog još nepoznatih razloga, ljudsko tijelo ne zadržava osobito dobro magnezij; zasigurno ne tako
dobro kao što na primjer zadržava kalcij ili željezo. Pojačano znojenje kod sportova izdržljivosti
kao što su maratonsko trčanje ili naporne rutine vježbanja mogu opasno iscrpiti zalihe magnezija i
ostalih elektrolita – doduše kalcij se tako ne gubi – rezultirajući drhtavicom, nesvjesticom te čak i
napadajima i smrću. Oblivi znoja od kojih pate pojedine žene u menopauzi – također uzrokuju
gubitak magnezija pa te opadajuće razine magnezija pogoršavaju njihove kratke živce, smetnje pri
spavanju, napadaje panike, bolove u tijelu i depresiju. Ako te žene dođu u iskušenje da isprobaju
moderne sojine proizvode da bi zavedene pokušale ublažiti svoje simptome, one će zapravo izgubiti
još više magnezija jer će se on vezati s obilnim količinama fitata iz tih preparata.
Za pravilnu apsorpciju magnezija iz prehrane neophodna je zdrava crijevna flora. Sindrom
iritabilnog crijeva, sindrom propusnosti crijeva, kandidijaza i drugi crijevni poremećaji mogu jako
ograničiti količinu magnezija koju će tijelo moći apsorbirati. Starije odrasle osobe često pate zbog
smanjene proizvodnje želučane solne kiseline što općenito može oslabiti apsorpciju minerala. A kod
toliko onih koji svoju „žgaravicu“ liječe antacidima crijevnu je floru teško održati zdravom.
Suradnja kalcija i magnezija
Za zdravo tijelo potrebni su i kalcij i magnezij – u odgovarajućoj ravnoteži jednog u odnosu na
drugi, kao i u odnosu na ostale potrebne minerale. Budući da ih se smatra biokemijskim
suparnicima, prvi ne može djelovati da ne izazove suprotnu reakciju drugoga. Pa ipak i kalcij i
magnezij moraju biti prisutni u uravnoteženim količinama kako bi u tijelu normalno djelovali.
Pojedini istraživači predlažu da bi zdrav omjer kalcija i magnezija iz prehrane trebao iznositi 2:1.
Drugi uvažavaju odnos 1:1 koji odražava proporcije iz prehrane uz koje smo se razvili, prije pojave
poljoprivrede. U današnjim, industrijaliziranim zemljama taj omjer iz prehrane iznosi od 5:1 do
gotovo 15:1. Neravnoteža ovih dvaju iznimno važnih minerala stvara u tijelu brojne strašne
posljedice koje medicinski stručnjaci često previđaju kada liječe bolesna stanja koja ona uzrokuje.
Osim zamršenog električnog plesa koji kalcij i magnezij izvode zajedno, magnezij je potreban i
kako bi održavao kalcij u nestaloženom stanju u tijelu sprječavajući time njegovo neprimjereno
taloženje u mekim tkivima. Dokle god imamo dovoljno klorovodične kiseline u želucu moći ćemo
rastopiti kalcij iz hrane koju jedemo. Međutim, nakon što kalcij napusti kiselo želučano okruženje te
dospije u lužnato okruženje tankoga crijeva, magnezij je taj koji je potreban kako bi kalcij održao
topljivim. Bez dovoljne zalihe magnezija, može nastupiti cijelo mnoštvo fizioloških poremećaja,
zajedno s ozbiljnim posljedicama za zdravlje.
Kao što dr. Carolyn Dean, autorica knjige „Magnezijevo čudo“ objašnjava „kalcij nataložen u
debelom crijevu škodi peristaltici što ima za posljedicu konstipaciju. Kada se kalcij istaloži u
bubrezima i spoji s fosforom ili oksalnom kiselinom nastaju bubrežni kamenci. Kalcij se može
taložiti na sluznici mokraćnog mjehura i onemogućavati mu da se potpuno opusti, te na taj način
čitav ispuni urinom. To dovodi do učestalih poteškoća s mokrenjem, osobito u starijih ljudi. Kalcij
se može istaložiti iz krvi i naslagati na stijenke arterija, uzrokujući otvrdnuće (aterosklerozu)…
Kalcij može prekriti i ukrutiti… arterijski plak… te može prouzročiti rast krvnog tlaka kao i
povećati rizik od srčanog infarkta i moždanog udara. Kalcij se može nataložiti čak i u mozgu.
Mnogi istraživači to ispituju kao mogući uzrok demencije te Alzheimerove i Parkinsonove bolesti.
Kalcij se može taložiti na stijenkama bronhijalnih kanala i prouzrokovati simptome astme. Kalcij u
izvanstaničnoj tekućini… može umanjiti propusnost staničnih membrana. Sve to otežava glukozi
(koja je velika molekula) prolazak kroz staničnu membranu kako bi se u staničnim mitohondrijima
pretvorila u ATP. Visoka razina glukoze stvorena viškom kalcija može se krivo dijagnosticirati kao
dijabetes.“

Magnezij je moćan detoksikator

Vitamini

Magnezij se u tijelu koristi za mnoge vrste detoksikacijskih puteva i nužan je pri neutralizaciji
otrovnih tvari, prekomjerno kiselih uvjeta koji se pojavljuju u tijelu, te u zaštiti od teških metala.
Igra životno važnu ulogu u zaštiti tijela od navale sveprisutnih kemikalija koje je stvorio čovjek.
Glutation, antioksidant kojeg tijelo prirodno proizvodi i detoksikator koji između ostalog uklanja
živu, olovo i arsen treba magnezij za svoju sintezu. Prema Marku Sircusu, u knjizi „Transdermalna
terapija magnezijem“, manjak magnezija povećava stvaranje slobodnih radikala u tijelu i „uzrokuje
propadanje glutationa što si ne smijemo priuštiti jer glutation pomaže u obrani tijela od štete
uzrokovane pušenjem cigareta, izlaganjem radioaktivnom zračenju, kemoterapijom karcinoma te
otrovnim tvarima kao što je alkohol i gotovo sve ostalo.“
Kada naše tijelo obiluje magnezijem (koji je u ravnoteži u odnosu na zalihe ostalih minerala),
zaštićeni smo od taloženja teških metala i razvoja povezanih neuroloških bolesti. Dr. Carolyn Dean
tako objašnjava da „istraživanja ukazuju na to da obilne zalihe magnezija štite moždane stanice od
štetnih utjecaja aluminija, berilija, kadmija, olova, žive i nikla. Isto tako znamo da niske razine
magnezija u mozgu doprinose taloženju teških metala u mozgu, što najavljuje Parkinsonovu i
Alzheimerovu bolest. Čini se da se ti metali natječu s magnezijem da uđu u moždane stanice. Ako je
zaliha magnezija niska, metali imaju puno lakši pristup.“
„U tankom crijevu također postoji nadmetanje u apsorpciji metala. Ako postoji dostatna zaliha
magnezija, aluminij neće biti apsorbiran.“

Manjak magnezija kod propadanja zubi i osteoporoze

piramida

Upitajte bilo koga – vašeg susjeda ili čak vašeg zubara ili liječnika – što je potrebno kostima i
zubima da bi bili čvrsti i zdravi pa ćete nesumnjivo čuti odgovor – „puno kalcija.“ Kosti i zubi
svakako trebaju i kalcij – isto kao i fosfor i magnezij ali bez odgovarajuće količine ovog drugog,
kalcij se neće taložiti u tim čvrstim tkivima pa njihova struktura neće biti čvrsta. „Kada svoj
organizam preopteretite viškom kalcija“ – piše William Quesnell u knjizi „Minerali: važna karika
zdravlja“ – „isključujete sposobnost magnezija da pusti u pogon tireokalcitonin, hormon koji bi u
uobičajenim okolnostima otpremio kalcij u vaše kosti.“ Umjesto da pruži koristi tijelu, raseljeni
kalcij zapravo postaje otrovan, uzrokujući već spomenute teškoće u mekim tkivima.
Brojna su istraživanja naime utvrdila činjenicu da magnezij iz prehrane, a ne kalcij, (a svakako ne
fluor) stvara stakleno čvrstu zubnu caklinu koja sprečava truljenje te čvrste i gipke kosti. Bez obzira
na količinu kalcija koju pojedete, vaši zubi mogu razviti čvrstu caklinu samo ako je magnezij
raspoloživ u dovoljnoj količini.
Prema J. I. Rodale, u knjizi „Magnezij: hrana koja bi mogla promijeniti vaš život“, „godinama je
postojalo uvjerenje da visoki unosi kalcija i fosfora jačanjem zubne cakline sprečavaju propadanje.
Novi dokazi, međutim, pokazuju da je povećanje količine ovih dvaju elemenata beskorisno ukoliko
istovremeno ne povećamo svoj unos magnezija. Primijećeno je da se zubna građa, ispod površine,
može rastvoriti kada se dodatne količine kalcija i fosfora, različitim stopama, rašire kroz zubnu
caklinu. Prema tome, mlijeko siromašno magnezijem, ali bogato ostalim dvama elementima, ne
samo da se sukobljava s metaboličkom izmjenom magnezija, već se suprotstavlja mineralu
odgovornom za sprečavanje propadanja.“
Kako bi ponovno razmotrio teksaški okrug Deaf Smith i njegove pravedno poznate žitelje čiji zubi
nisu podlegli truljenju, Rodale citira opažanja dr. Lewisa Barnetta, predstavljena na raspravi pred
Teksaškom medicinskom udrugom u Dallasu, 1952. godine. Dr. Barnett, ortopedski kirurg, iznio je
svoje primjedbe o niskoj učestalosti propadanja zubi i brzom cijeljenju slomljenih kostiju među tim
stanovnicima, te pružio ovo objašnjenje: „Lokalne zalihe vode i hrane sadrže vrlo visoki udio
magnezija i joda a nedavno smo dokazali da su svi važni minerali u tragovima prisutni u vodi i
hrani uzgajanoj u tom kraju.“ Nadalje, dr. Barnett je ustanovio da je udio magnezija u kostima
prosječnog stanovnika okruga Deaf Smith do pet puta viši od onoga kod stanovnika Dallasa, dok je
koncentracija kalcija i fosfora bila otprilike ista u obje skupine. Ta su ga opažanja dovela do stava
da je „jedan od najvažnijih čimbenika osteoporozne bolesti bio gotovo potpuno previđen. Taj je
čimbenik uloga koju igra magnezij.“ Rodale ističe podatak da je dr. Barnett najveću zaslugu za ove
zdravstvene dobrobiti pridao visokom udjelu magnezija u područnim zalihama vode, te je zabilježio
mnogobrojne značajke kvalitetnijeg razvoja kosti kod ljudi iz tog područja: „Dr. Barnett napominje
činjenicu da ljudi starije dobi često zadobivaju prijelome vrata bedrene kosti, te da oni u mnogim
krajevima vrlo teško zacjeljuju. On je međutim zabilježio da se takav prijelom u okrugu Deaf Smith
rijetko javlja, dok je naprotiv, čest u teksaškom okrugu Dallasa u kojem je također vršio praksu.
Kada bi se prijelom i zbio u Deaf Smithu, ozdravljenje bi bilo lako i brzo čak i kod ljudi starih od
osamdeset do sto godina. Nasuprot tome, prijelomi u Dallasu bili su uobičajeni i vrlo su teško
zacjeljivali, ako se to uopće događalo.“
Prije više od pedeset godina dr. Barnett je ispitao razinu magnezija u pet tisuća ljudi i ustanovio je
da je u šezdeset posto njih ona nedovoljna. Koliko je danas veći udio stanovništva s manjkom, kada
su svi uvjeti koji tom manjku doprinose zasigurno povećani?

Izvori magnezija iz hrane

izvor magnezija

Kao što je već spomenuto, ako su poljoprivredna zemljišta dovoljno zasićena mineralima, lisnato
zeleno povrće, sjemenke, orašasti plodovi i cjelovite žitarice predstavljaju prilično vrijedne izvore
magnezija. Međutim, određena se samonikla krmna hrana doista ističe, kao što su kopriva (860 mg
na 100 grama) i mišjakinja (529 mg na 100 g) i pruža mnogobrojne krijepeće i hranjive koristi i u
ljudskoj i u stočnoj prehrani, ponajviše zahvaljujući njihovu visokom mineralnom sadržaju. Alge,
stari morski stanovnici, sadrže izvrsnu razinu kao i većina morskog bilja. Prisjetite se da su one
neprestance oplakivane otopinom čiji je treći najzastupljeniji mineral – magnezij. I izvorna,
neprerađena morska sol predstavlja vrlo vrijedan izvor magnezija, skupa s mineralima u tragovima.
Svakodnevno korištenje temeljca od kosti pružit će još jedan izvrstan izvor minerala uključujući i
magnezij, u obliku koji se brzo apsorbira.

Strategije nadopune magnezijem

Čak i uz idealne probavne uvjete samo se dio magnezija iz hrane apsorbira – manje kada su tjelesne
zalihe dovoljne a više ako u tijelu postoji manjak. Ovo također vrijedi i za dodatke magnezija, a na
tržištu ih postoji mnogo što Vas može zbuniti. Za prosječnu je osobu samostalna nadopuna
magnezija bezopasna pogotovo ako znate da imate simptome koji bi mogli biti povezani s manjkom
magnezija ili ste pod većim stresom, i tako dalje. Višak magnezija se izlučuje urinom ili stolicom, a
najuobičajenija reakcija na previše magnezija je rijetka stolica. Pojedinci sa zatajenjem bubrega ili
bubrežnim oboljenjem, izrazito usporenom srčanom frekvencijom ili začepljenjem crijeva trebali bi
izbjegavati terapiju magnezijem.
Uobičajene preporuke za doziranje protežu se otprilike od 6,6 do 22 miligrama po kilogramu
tjelesne težine ovisno o tjelesnom stanju, potrebama za rast (kod djece) i zastupljenosti simptoma.
Oralni dodaci magnezija raspoloživi su u organskim solnim kelatima kao što su magnezij-citrat i
magnezij-malat. Oni se prilično dobro apsorbiraju, osobito oni u obliku praška kojemu se dodaje
voda i koji se može prilagoditi vašoj dozi. Važno je tokom dana raspodijeliti dozu kako ne biste
svakom pojedinom dozom preopteretili tijelo s previše magnezija. Carolyn Dean savjetuje da prvu
dozu uzmete rano ujutro a sljedeću kasno popodne – one se podudaraju s periodom kada je razina
magnezija u tijelu niska. Da li je to samo slučajnost da se ovi periodi niskih zaliha magnezija i slabe
snage podudaraju s kulturološkim obredima ispijanja jutarnje kave i popodnevnog čaja?
Prorijeđene stolice pokazuju da niste apsorbirali magnezij već da on djeluje kao laksativ. Kada
magnezij putuje crijevima manje od dvanaest sati on se prije potpuno izluči nego što se apsorbira.
Ako primijetite da mijenjanjem doza ne možete izbjeći laksativni učinak, mogli biste iskušati oralni
dodatak koji je keliran u aminokiselinu, kao što su magnezij-taurat i magnezij-glicinat za kojeg
mnogi smatraju da se bolje apsorbira od onoga u obliku soli te da je manje vjerojatno da će
uzrokovati rijetku stolicu. Pojedinci koji trebaju malo pomoći s probavom kao što su djeca, stariji
odrasli, te bilo tko sa smanjenom želučanom kiselinom ili crijevnom disbiozom, trebaju razmotriti
homeopatski magnezij, zvani i tkivna sol ili biokemijska sol. Odgovarajuća je 6x doza magnezij-fosfata i djeluje tako da uvodi magnezij u stanice, gdje i pripada.

Propisuje se također i kao lijek za
mišićne grčeve i grčeve drugih vrsta. Magnesia phosphorica može pomoći u smanjenju ili
uklanjanju rijetke stolice dok uzimate oralni dodatak magnezija pružajući vam pozitivni znak da
vaše tijelo doista prima magnezij u stanice.
Još jedan izbor kod oralne nadopune magnezijem je ionski magnezij u tekućem stanju kao što je
onaj koji nudi Trace Minerals Research. To je natrijem reducirani koncentrat slane vode koja
potječe iz Velikog slanog jezera u Utahu. Potrebna je otprilike samo jedna čajna žličica da bi se
poslužilo približno 400 miligrama magnezija (zajedno sa sedamdeset i dva preostala minerala u
tragovima), koju bi trebalo uzimati u raspodijeljenim količinama tijekom dana. Preporučam da ga
dodajete u juhe (naravno, pripremljene na temelju bujona od kosti), pošto je jak metalni okus teško
uzimati izravno. Također ih možete dodavati u izvorsku ili drugu vodu za piće kako biste povećali
sadržaj magnezija, te koristiti u kuhanju. Na taj način, „mikro-doziranjem“ vaše hrane i vode znatno
umanjujete bilo kakav laksativni učinak koji bi velika doza magnezija mogla izazvati.
Drugi mogući način da uvedete više magnezija u svoj organizam je putem ugodne metode
namakanja u kupki od magnezij-sulfata inače znanim i kao Epsomove soli. Obično korišten za
ublažavanje mišićnih bolova i napora, magnezij-sulfat također značajno pomaže kod detoksikacije
kada je tijelu za tu svrhu potreban sumpor. Kada se koristi intravenozno magnezij-sulfat može
spasiti život u teškim stanjima, kao što su akutni astmatski napadaji, početak infarkta miokarda te
eklampsija u trudnoći.
Nekoliko šalica Epsomove soli dodane u vruću kupku potaknut će znojenje i detoksikaciju; nakon
što se voda malčice ohladi, tijelo će apsorbirati magnezij sulfat. Prema Marku Sircusu, u knjizi
„Transdermalna terapija magnezijem“, koristi kupke od Epsomovih soli su kratkoročne iako su
ugodne jer je magnezij-sulfat u organizmu teško asimilirati te se brzo gubi urinom. Magnezij-klorid
koji se također može koristiti u kupkama lakše se asimilira i metabolizira pa ga je manje potrebno
za apsorpciju.
Konačno, magnezij se može primijeniti lokalno u obliku općenito zvanom magnezijevo „ulje“. To
doduše uopće nije ulje već prezasićena koncentracija magnezij klorida i vode. Kada se nanosi na
kožu doista daje mastan i klizav osjećaj, ali se brzo upija, ostavljajući blago ljepljivi talog, nalik
talogu morske soli, koji se može isprati. Postoje mnoge prednosti transdermalne magnezijske
terapije, budući da je gastrointestinalni trakt u cijelosti zaobiđen pa ne postoji laksativni učinak.
Pored intravenoznog davanja magnezija, transdermalna terapija omogućava apsorpciju magnezija u
količini većoj i od one kod najbolje podnošljivih oralnih dodataka te može u nekoliko tjedana
obnoviti unutarstanične koncentracije, za razliku od mjeseci potrebnih kod oralne nadopune.

Karika koja nedostaje?

Izjaviti da bi većina ljudi imala korist od povećane količine magnezija u prehrani, po svoj je prilici
neškodljivo, posebno u ovom vremenu mnogobrojnih prehrambenih, okolišnih i društvenih uzroka
stresa. Dakako da nijedna pojedinačna hranjiva tvar ne djeluje samostalno u odnosu na tijelo, te da
je osnovni prioritet jesti raznolika jela od cjelovitih biljnih i životinjskih namirnica koje potječu iz
vama najbližih i najboljih izvora. Međutim, dodavanje  dodatnog magnezija bi mogla biti nestala
hranjiva karika koja nam može pomoći u zaštiti od srčanih oboljenja, moždanog udara, depresije,
osteoporoze i mnogih drugih poremećaja. Kod prevencije i ublažavanja ovih bolesti magnezij može
uistinu biti čudotvoran.
Mnogobrojne posljedice manjka magnezija:
(dodatak)
• poremećaj pažnje i hiperaktivnost (ADHD)/deficit pažnje (ADD)
• Alzheimerova bolest
•  angina pectoris
•  anksiozni poremećaji
• srčana aritmija
•  artritis – reumatoidni i osteoartritis
• astma
• autizam
• autoimuni poremećaji
• cerebralna paraliza, kod djece čije su majke imale manjak magnezija
•  sindrom kroničnog umora
•  kongestivno zatajenje srca
• zatvor
• iskrivljeni zubi/uska vilica, kod djece čije su majke imale manjak magnezija
•  zubni karijes
• depresija
• dijabetes, tip I i II
• poremećaji prehrane – bulimija i anoreksija
• fibromijalgija
• crijevni poremećaji, uključujući peptički ulkus, Chronovu bolest, kolitis
• srčane bolesti
• povišeni krvni tlak (hipertenzija)
• hipoglikemija
• nesanica
• bubrežni kamenci
• Lou Gehrigova bolest ili amiotrofična lateralna skleroza (ALS)
• migrene
• prolaps mitralne valvule
• multipla skleroza
• mišićni grčevi, slabost, umor
• miopija (kratkovidnost) – u djece, čije su majke imale manjak magnezija
• pretilost – osobito povezana s prehranom bogatom ugljikohidratima
• osteoporoza
• Parkinsonova bolest
• predmenstrualni sindrom (PMS) – uključujući menstrualne bolove i neredovitosti
• primarna plućna hipertenzija (PPH)
• Raynaudov sindrom
•  sindrom iznenadne dojenačke smrti (SIDS)
•  moždani udar
• Sindrom X, ili sindrom inzulinske rezistencije (IRS)
• poremećaji štitnjače
Izvor: „Primal Body – Primal Mind“, Nora Gedgaudas

Udio magnezija u mlijeku

Općenito, mlijeko nije bogat izvor magnezija. Ipak mnoge su kulture vjekovima ovisile o mliječnim
namirnicama, kao osnovici uravnotežene, zdrave prehrane koja je pružala otpornost i životnu snagu.
Weston Price je, primjerice, proučavao stanovnike švicarskih Alpa kao i afričke Masaije čiji su
snažni pojedinci otporni na bolest imali malo ili ništa pokvarenih zubi. Ipak, možemo li replicirati
takve načine ishrane uz jednaka svojstva koja nam pružaju zdravlje, ako ovisimo o današnjem
industrijaliziranom modelu namirnica?
Mineralni sastav mlijeka ovisi o mnogobrojnim čimbenicima uključujući pasminu životinje,
laktacijsku fazu, učestalost mužnje, uvjete okoline, vrstu sijena, sastav tla i stupanj onečišćenja tla.
Pašna je tetanija, primjerice, ozbiljno i potencijalno smrtonosno stanje u goveda, okarakterizirano
izrazito niskim razinama magnezija u serumu. Još zvana i „pašno teturanje“ ili „trovanje pšeničnom
pašom“, ona je posljedica ispaše goveda na brzorastućoj, mladoj travi u proljeće ili jesen na tlu koje
je jako siromašno magnezijem, što se može dogoditi kada se pašnjake tretira gnojivima koja su
bogata dušikom i kalijem. Pri akutnom trovanju životinju se može spasiti ubrizgavanjem magnezij
sulfata; međutim, subklinički manjak magnezija kod stada može neprimjetno napredovati.
Za razliku od toga, pašnjaci koji pašnim životinjama daju veliku biljnu raznolikost, raznolikost daju
i ekološkim uvjetima tla, kao i preživaču hranjivu raznolikost. U švicarskoj studiji kojom je ispitano
trideset biljnih vrsta alpskih pašnjaka, istraživači su otkrili da „botanički sastav alpskih pašnjaka
ima znatan utjecaj na hranjivu vrijednost krmiva… U usporedbi s travnim vrstama mahunarke i
aromatično bilje pokazali su manji udio staničnih stijenki ali i viši udio sirovog proteina kao i
četverostruko veći udio kalcija i dvostruko veći udio magnezija.“ Švicarci koje je dr. Price posjetio
vodili su svoju stoku na ispašu na alpske obronke nastanjene brojnim biljnim vrstama i natapane
ledenjačkim potocima bogatim mineralima – vodom koju su mještani također koristili za piće i
kuhanje.
Brojni stresovi mogu imati nutritivni utjecaj na mlječne životinje i time na kvalitetu njihova
mlijeka. Zbijenost, zatočenje, prljavština i neprirodna hrana za stoku dolaze u obzir kao očigledni
krivci, međutim prečesta mužnja – češća od jedanput dnevno – može rezultirati smanjenjem
koncentracije hranjivih tvari u mlijeku. Dnevna proizvodnja jest veća ali hranjivih je tvari po
obujmu manje.
„Mineralni sadržaj mlijeka i omiljenih vrsta mesa u posljednjih je 60 godina znatno opao prema
novoj analizi javnih podataka o kemijskom sastavu svakodnevnih prehrambenih proizvoda“,
započinje članak u Guardianu o usporedbi prehrambenih navika iz 1940. i 2002., koju je proveo
istraživač David Thomas. Istraživanje je provedeno za jednu udrugu za zaštitu potrošača u Velikoj
Britaniji, tzv. Komisiju za hranu, te je objavljeno u njenom tromjesečnom časopisu – Časopisu o
prehrani. Pad minerala u mliječnim proizvodima pokazao je da je mlijeko izgubilo 60 posto svog
željeza, 2 posto svog kalcija, te 21 posto svog magnezija. U usporedbi s 1940., trenutno je „većina
sireva pokazala pad razina magnezija i kalcija. Prema navedenoj analizi, sir Cheddar danas pruža 9
posto manje kalcija, 38 posto manje magnezija i 47 posto manje željeza, dok parmezan pokazuje
najstrmiji pad hranjivih tvari, uz pad razine magnezija od 70 posto.“
Moguće je da je zanemarivanje opadajućeg udjela magnezija u hrani kao što su mliječni proizvodi
omelo analize uzroka bolesti kod velikih populacija. Protivnici životinjske masnoće za raširenu
učestalost srčanih bolesti među Fincima okrivljuju njihovo veliko konzumiranje mliječnih
proizvoda. Međutim, prema dr. Mildred Seeling iz Medicinskog centra Njujorškog sveučilišta – „u
Finskoj, gdje postoji vrlo visok stupanj smrtnosti od ishemijske bolesti srca (IHD-a) postoji vrlo
jasna povezanost između srčanih bolesti i količine magnezija u obradivim tlima. U Istočnoj i
Sjevernoj Finskoj, gdje udio u tlu iznosi otprilike trećinu onoga nađenog u Jugozapadnoj Finskoj,
stopa smrtnosti od ishemijske bolesti srca dvostruko je viša od one na jugozapadu. Ho i Khun
promotrili su čimbenike koji bi mogli doprinositi rastu učestalosti kardiovaskularnih bolesti u
Europi i padu razine magnezija u tlu i u prehrambenoj ponudi. Napomenuli su da je u Finskoj koja
ima najviši stupanj kardiovaskularne smrtnosti u Europi, prehrambena zaliha magnezija do 1963.
spala na trećinu unosa uobičajenog 1911. godine.“
Današnji Finci koji žive u gradovima naravno jedu pasterizirane mliječne proizvode koji za početak
ne samo što imaju manje magnezija zahvaljujući suvremenim poljoprivrednim praksama, već imaju
također i slabije topljiv kalcij kao rezultat denaturiranja enzima fosfataze tijekom pasterizacije.
Kalcij koji nije topiv taloži se u mekim tkivima kao što je krvni sustav i može sudjelovati u kaskadi
prijetećih događaja povezanih sa srčanim bolestima.
Na temelju ovih opažanja mogli bismo dakle pretpostaviti da se mliječne proizvode mora
proizvoditi s poštovanjem, ne samo prema samoj stoci nego i prema tlu koje hrani pašnjake i koji
prehranjuju stoku. Kada su sve hranjive tvari u međusobnoj ravnoteži možemo očekivati da će
hrana imati sposobnost da nas zaista okrijepi.
Bezbrojni uzroci stresa u današnjem svijetu povećavaju potrebu organizma za magnezijem – zbog
opterećenja našeg endokrinog sustava, otrova iz okoliša koji moraju biti onesposobljeni, obilja
ugljikohidrata u našoj prehrani, da spomenemo nekolicinu. Ravnoteža hranjivih tvari nađena u hrani
zajednica koje je dr. Price posjetio bila je također u blaženoj ravnoteži s tjelesnim, emocionalnim i
društvenim uvjetima tih ljudi. Međutim, mi kao potrošači i kao proizvođači prehrambenih
proizvoda, možemo samo težiti tome da postignemo takvu ravnotežu na prostorima koje
nastanjujemo.

Prehrambeni izvori magnezija

U miligramima na 100 grama
Morske alge 760
Pšenične mekinje 490
Pšenične klice 336
Bademi 270
Indijski oraščići 267
Organska crna melasa 258
Prehrambeni kvasac 231
Heljda 229
Brazilski oraščići 225
Crvena alga 220
Lješnjaci 184
Kikiriki 175
Proso 162
Cjelovito pšenično zrno 160
Pekan orah 142
Orasi 131
Raž 115
Tofu usiren Mg nigirijem 111
Suho kokosovo meso 90
Kelj 57
Škampi 51
Kukuruz šećerac 48
Avokado 45
Sir Cheddar 45
Peršin 41
Suhe šljive 40
Suncokretove sjemenke 38
Slatki krumpir 31
Repa 25
Brokula 24
Cvjetača 24
Mrkva 23
Celer 22
Govedina 21
Šparoge 20
Piletina 19
Zelena paprika 18
Puter tikva 17
Dinja 16
Patlidžan 16
Rajčica 14
Mlijeko 13

Nadoknađivanje manjka magnezija može biti zamršeno

Čak i kada se čini razumljivim da se dodatke magnezija traži kako bi ublažili tipične simptome
deficita kao što su anksioznost ili srčane palpitacije, pronaći odgovarajuće sredstvo koje će povisiti
unutarstanične zalihe može biti teško. Oralni dodaci vrlo često će uzrokovati laksativne učinke pri
razinama koje su preniske da bi nadoknadile staničnu opskrbu magnezijem gdje je to potrebno.
Marina, čiji se suprug Alex oporavljao od operacije srca, morala je biti uporna. „U bolnici sam
primijetila da su mu tijekom intenzivne njege intravenozno davali magnezij ali kasnije kad je Alex
bio shrvan napadajima panike, naletima slabosti, povišenim krvnim tlakom i aritmijom, doktori
nikad nisu spominjali magnezij. Za sva su nam ova stanja bili ponuđeni lijekovi ali oboje smo
željeli izbjeći te lijekove ukoliko je to bilo moguće, iako to isprva nismo uspjeli. Nekoliko liječnika
alternativne medicine spomenulo je magnezij skupa s ostalim suplementima koji bi mogli pomoći
ali bez posebnog naglaska na magnezij pa smo na principu pokušaja i pogreške otkrili koliko
djelotvoran magnezij može biti. Međutim, najprije smo morali pronaći najbolji način na koji bi ga
Alex mogao uzimati.“
„Kapsule magnezij-citrata kao i magnezij-taurata uzrokovale su proljev pri samo četvrtini
preporučene doze. Uvidjela sam da kronični manjak magnezija može, nažalost, uzrokovati značajno
oslabljenu sposobnost crijeva za apsorpciju i bilo je očigledno da je Alex dugo vremena imao
manjak. Isprva mi je to bilo teško prihvatiti pošto je godinama imao sjajnu prehranu – punu
mineralima bogatih temeljaca od kosti, juha od morskih algi i koprive te bez šećera i kofeina.
Međutim, njegova je anamneza uključivala desetljeća žestokih napora i jasne znakove iscrpljenosti
nadbubrežne žlijezde.“
„Zatim sam pokušavala s tekućim ionskim magnezijem koji je uključivao minerale u tragovima koji
se nalaze u Velikom slanom jezeru u Utahu. Smatrala sam da izolirani magnezij ne bi mogao biti
najbolji način da ga se pokuša apsorbirati. Počevši sa samo nekoliko kapi u njegovoj juhi, s
vremenom je Alex mogao tako uzimati više magnezija iako smo i dalje morali biti vrlo oprezni da
ne premašimo određenu količinu inače bi se proljev vraćao. Pa i pored toga počeli smo primjećivati
pozitivne rezultate. Najprije je nastupio bolji san. Alex se prije tijekom noći budio svakih devedeset
minuta – ustajao bi da mokri, vraćao se u krevet i mučio se da usne da bi se za devedeset minuta
opet probudio kako bi ponovio postupak. Bio je siguran da mu je prostata slabila ali nakon oko
mjesec dana s ionskim magnezijem mogao je nesmetano spavati u rasponu od tri, zatim četiri, pa
onda šest sati. Uvidjeli smo da je njegova prostata dobro ali njegove su traumatizirane nadbubrežne
žlijezde redovito otpuštale navalu adrenalina koja bi ga razbudila. Kad su se počele smirivati,
njegov je san konačno postao miran; sada se obično budi samo jedanput tijekom noći i može zaspati
bez muke. I, usuđujem se reći, ovih dana spava bolje nego što je godinama spavao. Također, uz
dobar san, njegova je dnevna razina energije znatno unaprijeđena.“
„Alex je i dalje imao nalete aritmije koje su ponekad bile vrlo zastrašujuće a iako se njegova
hipertenzija poboljšavala uz energetsko iscjeljivanje i cvjetne ekstrakte, znali smo da postoji neki
hranjivi sastojak kojemu se trebalo okrenuti. Dogodilo se da je prijateljica predložila uporabu
homeopatskog magnezija koji bi trebao pomoći s apsorpcijom – ona je osobno započinjala s
primjenom dodataka magnezija i jednako je doživljavala uobičajene probleme s rijetkom stolicom,
kada joj je ovo rješenje sinulo. Zamisao je bila sjajna – trebao nam je način da mirno navedemo
stanice da preuzmu magnezij pa smo počeli koristiti tkivne soli Magnesia phosphorica, potencije
6X. Već nakon prve doze, Alex je osjetio poboljšanje u stolici i mogao je uzimati jednake doze
ionskog magnezija. Bilo je to kao da je ključ otključao bravu pa je zatim magnezij ulazio u stanice,
gdje je mogao pružati svoje koristi.“
„Jednog je dana Alex slučajno spomenuo da u tjedan dana nije imao niti jedan trenutak aritmije. To
je bila veličanstvena novost, pošto je mjesecima prije toga svakodnevno imao barem blagu aritmiju.
Svi su nam govorili da je to sasvim uobičajeno nakon operacije srca, pa smo mislili da ćemo se
morati pomiriti s tom činjenicom. Zatim sam, ohrabrena ovim napretkom, nabavila nešto
magnezijeva „ulja“ kako bismo imali još jedan način unosa magnezija, bez ikakvog uključivanja
crijevnog trakta.“
Naš trenutačni protokol uključuje uzimanje magnezijeva ulja jednom dnevno. Dodajem kapi
ionskog magnezija u našu vodu za piće i kuhanje kao i u svaki lonac juhe, zdjelu pirjanog povrća,
pladanj punjenih paprika. Ovo nazivam „mikro-doziranjem“ i to je dodatak uz korištenje morskog
povrća i obilja temeljca od kosti. Uz magnezijev fosfat Alex uzima tkivne soli Kali phosphorica
(kalijev fosfat) koji se propisuje za sva stanja neurološke iscrpljenosti; zajedno čine jako dobar
tonik za srce. Oko vremena za spavanje Alex uzima jednostruku dozu magnezij citrata, zajedno s
hranjivim praškom kompleksa C vitamina. Ovo je opuštajući večernji ritual i sada ne uzrokuje
nikakav crijevni nadražaj.“
„Jedini lijek koji Alex još uvijek uzima je beta blokator za hipertenziju – malu dozu koju ćemo,
nadamo se, uskoro moći ukinuti. Ako uzimate dodatke magnezija i imate hipertenziju trebate
obratiti posebnu pozornost na vaš krvni tlak. Trebat ćete smanjivati dozu vašeg lijeka na
odgovarajući način, inače bi vaš tlak mogao prebrzo pasti! Međutim, to morate činiti postupno kako
biste tkivu krvnih žila dali vremena da se oporavi i povrati elastičnost – što i hoće.“
„Naposljetku, Alex je osobno htio da spomenem da mu je terapija magnezijem omogućila da
preusmjeri intenzitet svoje pažnje s njegovog fizičkog stanja na njegov duhovni život, te je potakla
u njemu novu kreativnost. Počeo je pisati a početkom sljedeće godine izdat će prve iz serije svojih
zapisa. Zaista, tko bi pomislio da će tolika mjera iscjeljenja biti pokrenuta konačnom nadoknadom
toga zanemarenog minerala?“

Vjezba21

Odi na vrh

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s